Monika Jovanov: Lenine priče No3 - VOLIM DA BUDEM


VOLIM DA BUDEM

     Danas idemo kod bake u goste. Baka živi blizu, ali je malo i daleko. Mama kaže da nam treba četrdeset minuta  da stignemo kolima. Ja nikad ne znam da li je to mnogo. Uvek mislim da nikad nećemo stići.
- Leno spremaj se. Uvek tebe čekamo. Ti nosiš jako puno igračaka. To nam ne treba. Znaš da kod bake imamo igračke! Mama,mama....ona je strpala svašta u torbu.....mama, mama da li si pitala baku?
- Podseti me šta sam trebala da je pitam?
- Pa znaš ono što sam ti rekao!
- Koje?
- Ono za kutiju!
- Sada sam se setila. Pitala sam, ne brini. Sve igračke vas čekaju kod bake, i tebe i Lenu.
Uh, dobro je. Uplašio sam se. Jako dugo nisam išao kod bake, pa sam pomislio da je bacila moj kamion i kocke i Plišanog, a da..... i Omiljenu.
- Krećemo, nikog više ne čekam. Ko se spakovao - spakovao. Molim vas požurite. Teglite se kao sir.
     Baš je smešno kad mi mama kaže da se teglim kao sir. Mogao bih da se zovem Andrej Sirković, a Lena bi mogla da bude Sirković Smrdeljković. Ja se ne teglim, jedva čekam da krenemo.
- Andrej. Andrej, probudi se, stigli smo. On je zaspao. Uvek spava u kolima. To je zato što je on beba.
     Hm, nisam ja beba, nego mi tako brže prođe vreme. Zatvorim oči i onda brže stignemo. Biću besan ako mi to bude stalno govorila, nije dobra.
- Pusti me, sam ću....neeee... ja ću da nosim moj ranac.
- Molim te ostavi ga  i nemoj više da mu govoriš da je beba. Znaš da se uvek naljuti. Neka on nosi svoj ranac, a ti mi molim te pomozi sa ovim kesama.
- Bakooooo, zdravo....stigli smo.... skloni se Leno, ja hoću prvi da se javim i da kažem nešto baki.
     Ona je bezobrazna,gura me i onda ja padnem. Besan sam, kad se Lena pravi važna.
- Da te pitam nešto, lepi moj dečko.
- Pitaj me bako.
- Kaži ti meni, da li ti je lepo kod bake?
- Jeste.
- A zašto ti je lepo kod bake?
- Pa zato mi je lepo, što dođem kod tebe.
- A šta je to što je tebi lepo?
- Pa to što kad dođem kod tebe onda budem.
     Nisam joj baš sve rekao, ali sam najviše mislio na onu njenu veeeeliku kutiju sa igračkama i na sve. Čim sam stigao primetio sam da nije bacila kutiju, pa sam bio srećan. Eto zato volim da sam kod bake, da se igram i da budem. I da ostanemo jako dugo, i da mi se Lena ne ruga zato što sam mali.

No comments:

Post a Comment